Press "Enter" to skip to content

Park Bukovičke banje – jedinstven muzej skulptura na otvorenom

Zašto bi trebalo obavezno da posetite park Bukovičke Banje u Aranđelovcu?

Zato što se u njemu možete opustiti, šetati, odmarati, džogirati, meditirati, okrepiti se na nekom od mineralnih izvora … Ali nije samo zbog toga! Park Bukovičke Banje vam, kao na dlanu, potpuno besplatno, pruža mogućnost da uživate u razgledanju jednog od najvećih evropskih muzeja mermernih skulptura na otvorenom.

Neraskidivo jedinstvo prirode i skulptura

Na parkovskoj površini površini, od oko 22 hektara, smešten je veliki broj mermernih skulptura, koje čine fantastičnu simbiozu sa okolnim rastinjem. Imate utisak kao da su tu oduvek, od samog postanka vremena. Zna se da je priroda, sama po sebi, vrhunski umetnik, ali kada se uz to dodaju i dela isklesana ljudskom rukom – tu počinje savršenstvo.

Parkovi sa skulpturama se mogu videti i u Spoletu, u Oterlou u Holandiji, Hjustonu i Fort Vortu u Teksasu i na nekim drugim mestima. Ipak, najatraktivnija vajarska dostignuća nalaze se baš u parku Bukovičke Banje, što ga čini jedinstvenim u Evropi.

Tajna i smisao kamena je da oplemeni i uspostavi harmoniju sa prirodom. Tako je u parku Bukovičke banje, usred bujnog rastinja i ogromnih platana došlo do susreta skulpture i otvorenog prostora. Te predivne forme od belog venčačkog mermera savršeno su se uklopile u mir i tišinu okoline i postale deo večnosti.

Centralni deo parka

Muzej skulptura na otvorenom

Od 1966. godine , u belom Venčačkom mermeru, isklesano je više stotina umetničkih dela, a trenutno se u parku Bukovičke Banje nalazi preko 70 skulptura.

U toku 52 godine postojanja međunarodnog simpozijuma „Beli Venčac“, u Aranđelovcu je boravilo preko 200 vajara iz celog sveta i svaki od njih je tu ostavio deo sebe. Tu su stvarali i Ivan Meštrović, i Dušan Džamonja, i Vida Jocić, Angelina Gatalica, Oto Logo, Stefan Manevski, zatim japanski vajar Kengiro Azuma, italijanski Đankarlo Sangregorio, Šošana Hejman iz Izraela, kao i mnogi drugi.

Simpozijum „Beli Venčac“ je pod zaštitom UNESCO-a, kao jedna od najznačajnijih svetskih atrakcija u oblasti likovnog stvaralaštva.

Skulptura lava

Skulptura Lava, Petera Gintera iz 1916. godine, je prvo delo od belog mermera koje je postavljeno u tada mondenskom parku, nadaleko čuvene Bukovičke Banje.

Još kad sam bila mala, prva asocijacija na reč „park“ bila je skulptura lava na koju sam se neumorno pela i zamišljala da jašem na pravom lavu. On je jos uvek tu, u svoj svojoj lepoti i veličini. Bokovi mu jesu nešto više uglačani i sliski, nego što pamtim, ali to je još onaj isti grandiozni div moga detinjstva. Sada se po njemu penju neka druga deca i svojom veselom cikom iskazuju onu pravu, detinju sreću.

Možda sam malo sebična kada se radi o lavu, jer je tu još mnoštvo drugih skulptura, koje su sve veličanstvene na svoj način i svaka od njih ponaosob zaslužuje da zauzme prvo mesto. Ipak, za mene lav je – lav, a sve ostale su i grandiozne i neverovatne, ali dolaze posle.

Odolevanje vremenu

Kamen je oduvek bio jedan od simbola večnosti. On je jedan od najstarijih prirodnih fenomena. Po drevnim kineskim i antičkim verovanjima kamen može da raste, razmnožava se, leči ljude, kreće se, menja boju, privlači drugo kamenje, sakriva se. Valjda je iz svega toga proizašla ljudska potreba da ga na neki način ukroti i oblikuje po svojoj želji.

Čovek je od davnina posebno mesto davao mermeru. Čist mermer je potpuno beo, a tek uz prisustvo primesa dobija boju. Te primese su glavni krivac za postojanje bezbrojinh varijeteta u kojima mermer pokazuje svu svoju raskošnu lepotu.

Ove divne kamene forme, u parku Bukovičke banje, prkose zubu vrmena i s godinama su sve lepše, jer dobijaju neku patinu i pečat neprolaznosti. Bez obzira na godišnje doba, da li su ozarene suncem, okupane kišom ili ogrnute snegom, njihova lepota je nepromenljiva.

Autor fotografija: Valerija Čolović