Press "Enter" to skip to content
Uroš Vojinović

Dok jaše konja, ptice lete za njim i prate ga u stopu: Uroš je karatista sa nesvakidašnjim hobijem

Kada je objavio video-snimak na fejsbuku na kojem mu, dok jaše konja kroz Ranilović, ptice sleću na ruku i prate ga u stopu kilometrima dugom stazom, većina ljudi je pomislila da je u pitanju soko. Međutim, tek nakon što sam stupio u kontakt sa ovim trenerom karatea, zaljubljenikom u životinje i promoterom slobodnog leta, saznao sam da je reč o papagajima.

Uroš Vojinović (32) iz Aranđelovca počeo je da se bavi ovim ne tako poznatim sportom u Srbiji sa svojim prijateljem Tomasom O’Nilom.

Pre pet meseci dobio je papagaja kao nagradu za učešće u humanitarnoj akciji i počeo da ga dresira za slobodan let. Međutim, taj papagaj je nesrećnim slučajem uginuo, pa je Uroš nabavio još dva pileta, koji su danas istrenirani papagaji koji vežbaju sa njim.

Neretko ga možete videti kako jaše i po 30 km ka Bukulji dok ga papagaji nadleću, prave krugove po nebu i sleću mu na ruku ili rame.

Uroš trenira karate od svoje 15. godine i član je Karate kluba Knjaz iz Aranđelovca. U tom klubu trenira i naša Olimpijka Jovana Preković. Glavni trener je Roksanda Lazarević Atanasov, a Uroš je Jovanin sparing partner i drži treninge deci i drugim članovima.   

Sam je naučio da jaše, preko interneta i na osnovu saveta prijatelja, a onda se doškolovao sa profesionalnim trenerom iz Barajeva. Uroš je dobio na poklon konja i počeo da uči jahanje. Danas u selu osim papagaja i konja ima i gugutke, divljeg goluba, kreju, emue, zečeve i patuljaste koze.

„Odavno imam ideju da me papagaj prati dok jašem. Kupio sam dva pileta i od malena ih ručno hranio. Za slobodan let je veoma važno da se papagaj kupi dok je mali, do nekih dvadesetak dana starosti i da se onda dresira uz pištaljku. Prvo im dajem hranu u trenutku dok duvam u pištaljku, a kasnije, kada me bolje upoznaju, oni kreću da lete za mnom.”

Uroš je dobio na poklon konja i počeo da uči jahanje. Danas u selu osim papagaja i konja ima i gugutke, divljeg goluba, kreju, emue, zečeve i patuljaste koze.

„U početku lete po nekoliko metara, a onda sve više i više. Ako ih jedan dan ne pustim napolje, oni traže i uznemire se, jer je ipak priroda njihovo stanište“, objasnio je Uroš za Priče sa dušom.

„Ako sam duboko u šumi ili na njima nepoznatoj lokaciji, oni me ne vide, pa ih pištaljkom dozovem da me pronađu.“ Iako je bilo ljudi koji su, videvši Uroševe snimke na fejsbuku, pomislili da svaki papagaj može da izvede slobodan let, sagovornik Priča sa dušom kaže da je za to ipak potrebno vreme.

„Bilo je onih koji su kupili papagaja u zoo-šopu i odmah ga pustili u nadi da će se vratiti, ali se to, nažalost, nije desilo. Kad su tek dobili perje moje papagaje sam počeo da izvodim napolje svakog dana, da se upoznaju sa zvukovima, sa okruženjem, sa prirodom“, priča Uroš i dodaje da treninge sa papagajima, ali i časove jahanja sa polaznicima obavlja u Raniloviću kod Aranđelovca, na imanju novog eko-naselja „Šumadijski kutak“.

Oba papagaja su južnoameričke vrste. Jedan je „patagonac“, a drugi „sunčana aratinga“. Prema Uroševim rečima, oni uče jedan od drugog, a kada su u društvu drugih papagaja tokom slobodnog leta, obavezno se izdvoje i lete zajedno.

„Krajnji cilj sam im ja, bilo da treba da mi slete na rame ili na pruženu ruku. Ako pustim konje u pun galop, tada mogu samo da se nakače na rame, jer ne mogu da koristim ruke zbog jahanja. Ako idemo sporije, oni tada moraju da prave krugove iznad nas, ali kad trčimo brzo, tada mogu da nas prate sa neba, da lete velikom brzinom i da se poigraju ispred nas“.

Uroš kaže da se publika dosta interesuje za slobodan let i da sve češće kupuje već istrenirane ptice.

Mada nema mnogo onih koji to rade na konju kao on, dodaje da ljudi isprobavaju sa biciklima i da žele da promene sliku o gajenju papagaja, kako ove ptice ne bismo više vezivali samo za ljubimce u kavezu, već da to budu životinje sa kojima je moguće trenirati u prirodi, na otvorenom.

Video u kojem Uroš jaše konja, a papagaji lete iznad njega pogledajte OVDE.

Tekst: Nenad Blagojević;  Fotografije: Stefan Mikić i Uroševa privatna arhiva.